# Čudovišta ne postoje

> Umirujuća priča za laku noć za malu djecu: Sam na zidu ugleda strašnu sjenu, ali Mama mu pokaže da je to samo stolica na mjesečini. Topla, nježna i puna sigurnosti.

Canonical: https://www.bedtime-stories.fun/hr/showcase/cudovista-ne-postoje
Last updated: 2026-03-02

- Dob 3-4
- 3 min
- Stvarni svijet
- Pripovjedač

## Characters

- Mama (Mother)
- Sam (Son)

## Story

Bilo je vrijeme za spavanje, a u dječjoj sobi bilo je posve tiho. Samo je mjesec sjao kroz prozor i crtao svijetle mrlje po podu.

Sam je ležao u svom krevetiću, s pokrivačem navučenim do nosa. Njegov medvjedić Benny sjedio je pokraj njega na jastuku. Sam je čvrsto privio Bennyja uza se i gledao u strop.

Sve je bilo tako lijepo mirno. Noćno svjetlo toplo je i zlatno svijetlilo u kutu. Vani je vjetar sasvim tiho šumio kroz drveće... fuuš... fuuš...

Ali onda je Sam ugledao nešto na zidu. Veliku, tamnu sjenu. Sjena se njihala amo-tamo, sasvim polako, kao nešto veliko što se miče.

Sam je razrogačio oči. Navukao je pokrivač još malo više i još čvršće stisnuo Bennyja. Srce mu je kucalo – bum, bum, bum.

Ali Sam je bio hrabar dječačić. Pogledao je sjenu sasvim pažljivo. Sjena je imala dvije velike ruke koje su se micale na vjetru. Ili... to uopće nisu bile ruke?

Tada su se tiho otvorila vrata. Tap, tap, tap. Mama je ušla u sobu. Sjela je na rub kreveta, i odmah je zamirisalo na toplinu i na dom.

Mama je Sama nježno pomilovala po glavi. Vidjela je da čvrsto drži pokrivač, i vidjela je veliku sjenu na zidu.

Mama se nasmiješila. Ustala je, otišla do prozora i malo odmaknula zavjesu. I tada... tada je i Sam to vidio.

Bila je to stolica! Stara stolica pokraj prozora, na kojoj je visio Samov pulover. Rukavi pulovera njihali su se amo-tamo na propuhu. A mjesec je od njih napravio veliku, klimavu sjenu na zidu.

Sam je pogledao stolicu. Onda je pogledao sjenu. A onda... morao se zahihotati. Najprije tiho hihotanje, a onda pravi, zvonki smijeh. Pa sjena je bila samo stolica!

Mama je poljubila Sama u čelo. Namjestila je pokrivač, lijepo topao i mekan, i opet stavila Bennyja sasvim blizu Samu.

Sam je zijevnuo. Bilo je to veliko, okruglo zijevanje. Zario je nos u Bennyjevo meko krzno i zatvorio oči. Sjena na zidu još se malo njihala... ali sada uopće više nije bila strašna. Sada je izgledala gotovo smiješno.

Mama je sasvim tiho zatvorila vrata. U sobi je bilo tiho i toplo. Mjesec je nježno sjao kroz prozor. I Sam je zaspao, sasvim mirno, sigurno i ušuškano, s Bennyjem u naručju.

Jer čudovišta ne postoje. Laku noć, mali Same.

## Related

- [Poslušajte kako zvuči](https://www.bedtime-stories.fun/hr/showcase)
- [Glasovi](https://www.bedtime-stories.fun/hr/voices)
- [Cijene](https://www.bedtime-stories.fun/hr/pricing)