# Oblačić, mjesečev jastučić

> Mali oblačić na noćnom nebu želi biti jastuk. Nježna, mirna priča za laku noć o toplom osjećaju da si baš na pravom mjestu.

Canonical: https://www.bedtime-stories.fun/hr/showcase/oblacic-mjesecev-jastucic
Last updated: 2026-03-02

- Dob 3-4
- 4 min
- Čarobno
- Pripovjedač

## Characters

- Sam (Son)

## Story

Sam je ležao u svom krevetiću. Pokrivač je bio topao i mekan, navučen sve do gore, sve do brade. Jastuk mu je bio pahuljast i mekušan, mekan kao oblak. A soba je bila tiha. Tiha, sasvim tiha. Čulo se samo Samovo tiho disanje, mirno i ravnomjerno.

Sam je polako okrenuo glavu prema prozoru. Vani je noćno nebo bilo tamno i široko, široko kao veliko, duboko plavo more. A posvuda su svjetlucale male zvjezdice, kao sićušna svjetla koja nekome namiguju. Mjesec je bio velik, okrugao i zlatan, kao nježno noćno svjetlo koje tiho i toplo sja nad svime.

Tada je nebom proplovilo nešto maleno. Sićušan oblačić, sasvim sam. Bio je bijel i mekan i tih kao šapat. Polako je plovio širokim, tamnim nebom i izgledao pomalo izgubljeno... tako malen među svim tim velikim, svjetlucavim zvijezdama. Jednom se okrenuo oko sebe, sasvim lagano, kao da nešto traži.

Duboko u oblačiću — onako kako oblaci već misle, polako, tiho i meko — skrivala se jedna želja. Oblačić je želio biti dovoljno mekan da postane pravi jastuk. Baš onakav mekan, pahuljast jastuk kakav je bio ispod Samova obraza. Jastuk na koji netko može nasloniti svoju umornu glavu.

I tako je oblačić pokušao. Napuhao se, sve veći i veći, okrugao i debeo kao sljezov kolačić. Ali i dalje je lebdio, visoko gore na nebu. Onda se spustio do jednog velikog stabla i htio leći na grane, sasvim mirno... no vjetar ga je nježno gurnuo dalje. Fiuuu, zafijukao je vjetar, i oblačić je otplovio.

Zatim je oblačić proplovio pokraj Samova prozora. Htio je sjesti na prozorsku dasku i ondje se odmoriti, sasvim mirno i tiho. Zaista se trudio. Ali oblaci su tu da plove. Ne mogu sjesti, ne mogu ostati ležati. I tako je mali oblačić tiho plovio dalje, sve dalje, kroz tihu noć.

Sam je postao pospan. Oči su mu postale teške, teške kao mali kamenčići. Utisnuo je obraz dublje u svoj meki jastuk i jednom zijevnuo, sasvim polako. A onda mu je kroz glavu prošla jedna pospana misao, tiha i nježna, kao listić koji lebdi zrakom...

Veliki, okrugli, sjajni mjesec... nježno je počivao na malom oblačiću. Naslonio se na njega, mekano, tiho i teško, baš kao što se Sam naslanjao na svoj jastuk. Oblačić je nosio mjesec, držao ga, sasvim nježno.

Mali oblačić cijelo je vrijeme bio jastuk. Jastuk za mjesec. Cijelo je vrijeme radio baš ono pravo. Nije morao postati ništa drugo. Bio je baš kako treba, takav kakav jest.

I oblačić je to osjetio — taj topli, tihi osjećaj da si baš ondje gdje pripadaš. Više nije tražio. Odmarao se i nježno plovio, a mjesec se meko naslanjao uz njegov bok. Zvjezdice su tiho svjetlucale posvuda uokolo, kao da kimaju i šapuću: „Da, baš je tako dobro.“

Samove su se oči sklopile. Disanje mu je postalo sporo i mirno. Prozor je bio mekan, tamni četverokut pun tišine. Vani je sve bilo nježno, mirno i tiho. Mjesec je počivao na svom oblačiću. Sam je počivao na svom jastuku. I sve je bilo tiho. Sasvim tiho. Laku noć, mali oblačiću. Laku noć, Same.

## Related

- [Poslušajte kako zvuči](https://www.bedtime-stories.fun/hr/showcase)
- [Glasovi](https://www.bedtime-stories.fun/hr/voices)
- [Cijene](https://www.bedtime-stories.fun/hr/pricing)