# Vuk na mjesečini

> Nježno prepričavanje Crvenkapice: Sam u borovoj šumi obasjanoj mjesečinom susreće ozlijeđenog Vuka koji samo želi kući, svojim vučićima.

Canonical: https://www.bedtime-stories.fun/hr/showcase/vuk-na-mjesecini
Last updated: 2026-03-02

- Dob 5-6
- 4 min
- Čarobno
- Full Cast

## Characters

- Sam (Daughter)
- Vuk (Wolf)

## Story

Borovi su stajali visoki i srebrni na mjesečini. Njihove su iglice tiho šaputale na vjetru, kao da jedne drugima pričaju tajne. Među korijenjem svjetlucale su gljive, srebrnobijele i nježne kao male svjetiljke koje je netko poredao uz stazu.

Sam je polako hodala između njih. Zelenu kapuljaču čvrsto je navukla na glavu, a u ruci je nosila košaru s toplim kruhom za bakinu kućicu. Miris svježeg kruha miješao se s mirisom borove smole i vlažne mahovine.

Tada, cviljenje. Tiho, jedva čujno. Dopiralo je iza jednog širokog, starog bora. Sam je zastala. Nakrivila je glavu i osluškivala.

Iza stabla ležao je Vuk, sklupčan poput velikog sivog klupka. Drhtao je. Nije bio nimalo strašan. Izgledao je nekako malen, s golemim očima boje jantara i šapom koju je oprezno držao u zraku.

Vuk: Stao sam na trn. I sad... sad ne mogu pronaći svoju jazbinu. Na mjesečini sva stabla izgledaju jednako. Moji me vučići sigurno već čekaju.

Sam je spustila košaru na mahovinu. Polako je kleknula da ne prestraši Vuka. Mirnim prstima uzela je njegovu šapu i oprezno izvukla trn. Vuk je pritom bio sasvim miran.

Vuk: Oh. Pa ovo je... puno bolje. Hvala.

Sam je posegnula u košaru i odlomila komadić toplog kruha. Pružila ga je Vuku. On ga je kratko onjušio i vrlo ga nježno uzeo iz njezine ruke.

Vuk: Topao je. Njam. Nešto ovako fino još nikad nisam jeo.

Sam ga je upitno pogledala. Vuk je razumio i polako kimnuo.

Vuk: Moja je jazbina kod žalosne vrbe koja se naginje nad potok. Ondje gdje mjesec slika srebrnu stazu po vodi. Ako dobro poslušaš, čut ćeš kako voda žubori.

I tako su krenuli, djevojčica u zelenoj kapuljači i veliki sivi Vuk, jedno uz drugo, polako i tiho. Srebrne gljive osvjetljavale su im put, a mjesec je sjao kroz borove iglice kao kroz sito od svjetla.

Vuk: Gle, zvijezda padalica! Moji bi je vučići rado vidjeli. Oni obožavaju zvijezde padalice.

Sam je pogledala gore. Nebo je bilo puno zvijezda, i doista, svijetla je pruga preletjela tamom, kratko i predivno. Tiho se nasmiješila.

Tada su ga začuli: tiho žuborenje potoka. I eno je, žalosna vrba, čije su duge grane dodirivale vodu. Mjesec je doista slikao srebrnu stazu po vodi, baš onako kako je Vuk opisao.

I odjednom, fiju, ispod vrbinih grana izletjela su tri mala krznena klupka. Tri sićušna vučića bacila su se na svog tatu, vukla ga za uši i veselo mahala repićima.

Vuk: E, vas troje. Evo me opet. Evo me. I pogledajte, umjesto s večerom, kući sam došao s prijateljicom.

Sam je sjela u meku travu i podijelila ostatak kruha s vučićima. Mali su vukovi mljackali i vlažnim njuškicama gurkali njezine ruke. Jedan se sklupčao u njezinu krilu i zijevnuo.

Vuk: Hvala ti, mala. Nisi me se bojala. To neću zaboraviti.

Sam je još jednom pomilovala vučića po glavi, tiho ustala i krenula dalje, srebrnom stazom prema bakinoj kućici.

Iza nje, pod žalosnom vrbom, Vuk je podigao glavu prema mjesecu i zapjevao. To nije bilo zavijanje. Bila je to pjesma, tiha i topla, jedno veliko hvala koje je lebdjelo kroz borove i pratilo Sam cijelim putem. I kad je pokucala na bakina vrata, još ju je tiho pjevušila.

Laku noć, mala Sam. Laku noć, veliki Vuče. I laku noć i vama, tri mala vučića pod žalosnom vrbom kraj potoka.

## Related

- [Poslušajte kako zvuči](https://www.bedtime-stories.fun/hr/showcase)
- [Glasovi](https://www.bedtime-stories.fun/hr/voices)
- [Cijene](https://www.bedtime-stories.fun/hr/pricing)